Niti jedan početak nije lak, pa tako svakako nije ni kretanje u vrtić, velika je promjena i za roditelje, a i za djecu. Ove pedagoške godine u odgojnu skupinu Pahuljice upisano je petero djece koja su prolazila kroz proces adaptacije. U tom periodu normalno je da dijete osjeća tugu, ljutnju, tjeskobu te da to pokazuje na razne načine. Početak je kod nekih prošao u suzama, no one nisu dugo trajale i ubrzo su suze zamijenili osmijesi te su dolasci u vrtić postali radosni. Djeca su promatrala i istraživala prostorno okruženje, prilagođavala se na nove prijatelje i odgojiteljice te su tako ubrzo počela sudjelovati u aktivnostima te ulazila u igre s drugom djecom.
Aktivnosti smo započeli s osmišljanjem prijatelja naše skupine “Pahuljanka” kojeg su djeca izrađivala.
Nastavili smo s temama upoznavanja, razvijanja pojma o sebi, predstavljanju svoje obitelji. Aktivnost pronađi svoju fotografiju djeca su pozitivno prihvatila i razveselili su se kada su pronašli sebe. Uz poticajna pitanja odgojiteljica razgovarali smo o dijelovima tijela te čitali slikovnicu “Moje tijelo”. Djeca su se predstavljala svojim imenom te kroz razne igre i pjesmice bolje međusobno upoznali i stvarali nova prijateljstva.
Razgovarali smo o obitelji, s kime živimo te izrađivali kuću gdje živimo s obitelji. Vezano na temu uključili smo pjesmicu “Obitelj prstić” i “Tko je ljubav mamina” za koje su djeca pokazala velik interes.
Zatim smo nastavili s temom emocija gdje su djeca naučila prepoznavati sreću, tugu i ljutnju.
Čitajući slikovnice “Lisica je naučila da sreća stanuje u srcima” i “Kad je ljut nilski konjić grize” djeca su razgovarala o svojim emocijama te što njih čini tužnima, kada su sretni, a kada ljuti. Pjesmice “Kad si sretan” i “Kad se ljutiš” djeca su pjevala uz pokrete te smo s time završili temu emocije.
