Dječji vrtić Budinščina

10-satni program

Dječji vrtić Budinščina ima organiziran redoviti 10-satni program za djecu od navršenih godinu dana života do polaska u školu. Predškolski odgoj i naobrazba dio je sustava odgoja i obrazovanja, a u RH određuju ga:

  • Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (10/97, 107/07,  94/13,  98/19,  57/22),
  • Prijedlog koncepcije razvoja predškolskog odgoja (1991.)
  • Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi (1991.)
  • Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2014.)
Dječji vrtići su javne ustanove u kojima se provode programi predškolskog odgoja za djecu od navršenih godinu dana života do polaska u osnovnu školu (iznimno od 6. mjeseci ukoliko postoje uvjeti za organizaciju rada). Programsko usmjerenje je temeljno polazište za sve vrste programa u RH s ciljem utjecaja na cjelovit razvoj i odgoj djeteta na razvojno-humanističkom pristupu, usklađen s individualnim sklonostima i sposobnostima. Ciljevi i zadaće redovitog programa usmjereni su na poticanje i razvoj svih djetetovih aktualnih i potencijalnih sposobnosti i vještina (tjelesnih, intelektualnih, socioemocionalnih i izražajnih), uz naglašenu komunikacijsku i interakcijsku komponentu. Osnovno polazište redovitog programa je prihvaćanje djeteta u njegovoj osobitosti, uvažavajući postojeće spoznaje o obilježjima razvoja te poštujući djetetova prava i dostojanstvo. Zbog individualnog zadovoljavanja potreba i poticanja djetetova razvoja omogućavaju se raznovrsne aktivnosti, koje se organiziraju u manjim i većim skupinama djece različite dobi uz prilagodljivo korištenje prostora. Također, neizostavna je uključenost roditelja u življenje djece u vrtiću kako bi se što više povezalo obiteljsko i izvanobiteljsko iskustvo djeteta.

Redoviti program unutar ustanove:

  • jaslice (od prve do treće godine života)
  • vrtić (od treće godine života do polaska djeteta u školu)

Redoviti program se odvija pet dana u tjednu (od ponedjeljka do petka) u četiri odgojno-obrazovne skupine:

  1. Mješovita jaslička skupina (1 – 3 g.) – KAPLJICE
  2. Mlađa mješovita vrtićka skupina (3 – 4 g.) – PAHULJICE
  3. Mlađa mješovita vrtićka skupina (3 – 4 g.) – OBLAČIĆI
  4. Srednja mješovita vrtićka skupina (4 – polaska u školu) – ZVJEZDICE

Cijena programa

Mjesečna planska ekonomska cijena po djetetu iznosi 331,81 EUR (2.500,00 kn) za jasličku skupinu i za vrtićke skupine. Učešće roditelja Općine Budinščina je 40%, a razliku do punog iznosa sufinancira općina Budinščina.

Predškolski program

Program predškole odvija se dvaput tjedno za jednu odgojno-obrazovnu skupinu. Program predškole je besplatan.

Certifikati

Naša ustanova posjeduje HACCP certifikat koji definira standarde i uvjete za pripremu, kuhanje i distribuciju hrane za djecu predškolske dobi.

HACCP je alat koji pomaže proizvođačima hrane prilikom identifikacije, procjene i kontrole opasnosti koje mogu biti vezane za određeni proizvod ili cijelu proizvodnu liniju. Nastao je na temelju razvojnog programa sigurnosti hrane za astronaute prije skoro 40 godina u Pillsburyu, SAD.

Program za astronaute bio je usredotočen na sprečavanje nastajanja opasnosti koje su mogle uzrokovati bolesti prenosive hranom i to na temelju znanstveno utemeljenih spoznaja te preventivnih kontrola u svrhu ranog uklanjanja eventualno nastalih nepravilnosti. Nakon tog pilot -projekta nacionalne američke svemirske agencije NASA-e ništa nije više bilo isto u sustavu sigurnosti hrane. HACCP je postao općeprihvaćeni standard za sve ozbiljne poslovne subjekte koji se bave proizvodnjom hrane diljem svijeta te potvrđen od strane Nacionalne akademije znanosti SAD-a, Komisije Codex Alimentarius (uspostavlja međunarodne norme glede hrane) i Nacionalnog savjetodavnog vijeća o mikrobiološkim kriterijima za hranu SAD-a

U današnje vrijeme postoje inačice HACCP-a širom svijeta, a posebno u SAD-u, koje reguliraju pravila poslovanja unutar grana prehrambene industrije. Slijedom toga pokazalo se da proizvođači hrane više neće moći djelovati u sustavu proizvodnje i plasiranja proizvoda na svjetsko i domaće tržište ukoliko ne budu posjedovali ovaj općeprihvaćeni standard u onoj mjeri koja se od njih očekuje. Nije nužno da HACCP sustav bude isti za proizvođače hrane, trgovce hranom ili subjekte koji poslužuju hranu. U brojnim slučajevima, a osobito u poslovanju s hranom onih subjekata koji ne proizvode hranu, opasnosti mogu biti kontrolirane kroz provedbe preduvjetnih zahtjeva, premda bi poslovni subjekti trebali poduzimati mjere analize opasnosti kako bi odredili postoje li nekakve kritične kontrolne točke (CCPs) u njihovom poslovanju.

HACCP obuhvaća 7 prncipa ili načela

1. Analiza opasnosti.
Označava moguće opasnosti povezane s hranom kao i načine kojima su ove opasnosti identificirane. Opasnosti mogu biti biološke (djelovanje mikroorganizama), kemijske (toksini) ili fizikalne (komadi metala, krhotine stakla itd.)

2. Određivanje kritičnih kontrolnih točaka.
U proizvodnom procesu postoje točke od polazne sirovine, kroz proizvodni proces, pa sve do faze isporuke krajnjem kupcu pri kojima se moguća opasnost može kontrolirati odnosno eliminirati. Primjeri takvih kontrolnih točaka su npr. kuhanje, hlađenje, pakiranje i detekcija metala.

3. Uspostavljanje postupaka praćenja kritičnih kontrolnih točaka.
Te postupke mogu sačinjavati npr. (prilikom kuhanja) određivanje načina i osobe koja bi trebala pratiti temperaturu kuhanja. (jačanje sustava odgovornosti)

4. Uspostavljanje korektivnih radnji koje trebaju biti poduzete kada je praćenje pokazalo da kritične točke nisu osigurane na adekvatan način.
Npr., ponovna obrada ili odlaganje hrane ako nije uspostavljena zadana minimalna temperatura.

5. Uspostavljanje postupaka kojim se potvrđuje da sustav ispravno funkcionira.
Postupci kojima potvrđujemo korektnost metode. Npr., vrijeme ispitivanja rada uređaja i instaliranje mjerača temperature sa povratnom spregom koji zapisuje podatke koji potvrđuju da uređaj za kuhanje ispravno funkcionira..

6. Uspostavljanje učinkovitog vođenja evidencije prema dokumentima HACCP sustava.
Ovaj korak uključuje uspostavu zapisa o opasnosti i metodama za njihovu kontrolu, praćenje sigurnosnih zahtjeva i poduzete radnje kako bi se ispravili mogući nastali problemi. Svaki od ovih principa mora biti temeljen na pouzdanim znanstvenim tvrdnjama, npr. na temelju objavljenih pravovremenih mikrobioloških studija ili činjenice o temperaturnim čimbenicima neophodnim za kontroliranje patogena prenosivih hranom.