Materinji ili materinski jezik je termin kojim označavamo prvi jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji. Upravo na materinjem jeziku dijete uči izražavati svoje misli, osjećaje i potrebe te gradi temelje komunikacije s drugima. Poznavanje materinjeg jezika izuzetno je važno za razvoj mišljenja, učenja i socijalnih vještina. Djeca koja dobro razviju svoj materinji jezik lakše uče nove pojmove, razvijaju bogatiji rječnik i uspješnije usvajaju druge jezike.
Materinji jezik također je važan dio identiteta svakog pojedinca. Kroz jezik prenosimo tradiciju, običaje i vrijednosti svoje zajednice. On povezuje generacije i čuva kulturnu baštinu našega kraja.
Povodom Međunarodnog dana materinjeg jezika djeca odgojne skupine “Oblačići” izradili su slikovnicu “Tri praščića” a priču su djeca zapisala i na kajkavskom jeziku. Tijekom čitanja i razgovora o priči djeca su se posebno razveselila prepoznajući riječi i izraze iz svog zavičaja.
Odgojna skupina “Zvjezdice” zajedno sa svojim roditeljima imala zadatak prikupiti riječi povezane s pojmom “hiže” (kuće) i bliže okoline. Upravo prenošenje kajkavskih, ponekad i zaboravljenih naziva obogaćuje kulturu i pomaže očuvati polako zaboravljeni “kaj”. Djeca su pritom vježbala finu motoriku kroz pisanje riječi i njihovog prijevoda, a uz to su i likovno prikazivali pojedine pojmove. Sve prikupljene crteže i riječi povezali su u veliki zajednički rječnik.
Na taj su način djeca kroz istraživanju, suradnju s roditeljima i zajedničkim radom učila o važnosti materinjeg jezika te razvijala svijest o očuvanju vlastite jezične i kulturne baštine.
“Hrvatski jezik najvažniji je spomenik cjelokupne hrvatske kulturne baštine, mi drugoga jezika nemamo, izgubimo li ga, izgubili smo sebe.” Petar Šimunović